Previous
Next
LEGENDA O LJUTOJ
Legenda kaže kako je rijeka Ljuta izvirala u Hercegovini na Zubcima, gdje je bila važno svratište za sve pastire koji su boravili na obližnjim brdima. Tu su napajali stoku i utaživali žeđ.
Priča, kako je zabilježena u Konavlima, kaže kako je postojala jedna žena, majka koja je imala kćer jedinicu, a kćer je imala janje ljubimče... Janje je jednom prilikom palo u izvor. Djevojka u pokušaju da ga spasi i sama padne u njega i utopi se.
Majku je shrvala tuga, od žalosti se potpuno izgubila. Napustila je svoje imanje i pošla prositi, te na dar nije htjela primati ništa osim vune. Tri je godine prosila po Hercegovini i svukud… Jednog je dana zaključila da je skupila dovoljno vune i otišla je na izvor u namjeri da ga zatrpa. Trpala je u izvor svu tu vunu, trpala i trpala dok nije zatrpala cijeli izvor.
Kako je izvor bio zatrpan, rijeka je ponorila … da bi izbila u Konavle. I dok je snažna rijeka izbijala poviše Grude, legenda kaže da su se brda tresla od "grmjavine i tutnjavine podzemne". Prema tom razornom "dolasku" rijeke u Konavle, nazvali su je rijeka Ljuta.