LJUTA NAKON II SVJETSKOG RATA
Nakon stvaranja druge Jugoslavije, komunističke vlasti ne gledaju blagonaklono prema privatnom vlasništvu. Država određuje nepovoljne cijene mljevenja što dodatno izaziva nezadovoljstvo kod mlinara.
Tako u svom dnevniku svjedoči Jele, kći mlinara Iva Pište, zapisom u kolovozu 1946. godine: Vrlo sam uznemirena. Nije ni čudo. Dokle, jutros će mlinari ići u grad tužiti se da su male cijene za mlinarinu. Napokon se složili da idu svi. Ali nijesu pošli jer auto nije išlo. Dogodio se jedan nemio slučaj. Ubojstvo pod Pridvorjem. Strašno, i to da se dogodi u Konavlima. Što su Konavle došle. Ali ipak nemoguće je, to Konavljanin nije učinio,“
Sustavno se provodi politika uništavanja sela na račun industrijalizacije, što za posljedicu ima naglo smanjenje proizvodnje žitarica. Izgradnjom dviju hidroelektrana krajem pedesetih godina 20. st. dodatno je ugrozila rad mlinova. Mlinovi jedan za drugim prestaju raditi. Godine 1972. u pogonu su još četiri dok danas na Ljutoj možete doživjeti rad dva obnovljena mlina.